NUŽNA ODBRANA

Član 19.

(1) Nije krivično delo ono delo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.

(2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili od drugog odbije istovremeni protivprav­ni napad.

(3) Učinilac koji je prekoračio granice nužne odbrane može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinio usled jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom, može se i osloboditi od kazne.

Prema stavu zakonodavca i komentarima krivično-pravnih stručnjaka, nužna odbrana je osnov koji isključuje krivičnu odgovornost,  a delo koje je tako učinjeno neće se smatrati protivpravnim. Za postojanje ovakve odbrane potrebna su dva kontinuirana elementa, napad i odbrana (odbijanje napada),  koji moraju ispunjavati određene uslove da bi delo bilo izvršeno u nužnoj odbrani.

<NAPAD

Napad podrazumeva delovanje čoveka (napadača), kojim se stvara preteća opasnost za drugoga, da će biti povređena neka, pravno zaštićena, društvena vrednost.

Nužnom odbranom se može odbraniti protivpravni (kriminalni) napad na svako dobro, zaštićeno krivičnim pravom, tako da objekti napada mogu biti brojni (život, fizički i psihički integritet, sloboda, imovina, čast itd.) uz uslov da su način i sredstvo kojima se napad odbija bili neophodno potrebni za uspešno odbijanje napada.

Napad mora biti protivpravan (krimina­lan), naime, mora biti objektivno u suprotnosti sa pravnim normama, a pod tim se može smatrati svaki napad na neko tuđe pravno dobro, koji napadnuto lice nije dužno da trpi.

Napad mora biti istovre­men sa odbranom. Istovremenost napada i odbrane postoji u slučajevima ako napad neposredno predstoji, ako je već otpočeo ili ako još uvek traje. Smatra se da istovremenost postoji i u slučaju kada napadač još nije usmeren na povređivanje određenog objekta, ali se prema preduzetoj prethodnoj radnji, može, po realnoj oceni, očekivati da će neposredno uslediti radnja, kojom će biti povređen napadnuti objekt. (Primer: Napadač proganja žrtvu da bi je povredio).

Napad ne sme da bude provociran, pa prema tome, ne postoji pravo na nužnu odbranu u slučaju ako je napadnuti namerno provocirao napad, da bi u navodnoj „nužnoj odbrani“ naneo povredu ili oštećenje dobra provociranog lica.

I na kraju, napad mo­ra biti stvaran, tj. da je objektivno preduzet i da realno postoji kao stvarna i ozbiljna opasnost po napadnutog.

ODBRANA (ODBIJANjE NAPADA)

Pravo napadnutog na nužnu odbranu uslovljeno je postojanjem istovremenog protivpravnog napada, koji neposredno ugrožava neko njegovo pravno dobro, pa baš zato, napadnuto lice nije dužno da uzmiče pred napadom, već je, naprotiv, u cilju odbrane svog pravnog dobra, ovlašćeno da istovremenim napadom na napadačeva pravna dobra onemogući postojeći protivpravni napad. Zakon dozvoljava i mogućnost nužne odbrane u korist trećeg lica koje je izloženo istovremenom protivpravnom napadu (tzv. „nu­žna pomoć“).

Odbijanje napada takođe mora ispunjavati određe­ne uslove da bi se smatralo odbranom u smislu nužne odbrane.

Kao prvo, odbrana mora da rezultira izvršenjem krivičnog dela (telesna povreda ill smrt napadača) pa da se to krivično delo ne smatra krivičnim delom u smislu nužne odbrane. (Borbene situacije koje se završe bez fizičkih posledica po napadača nisu tretirane krivičnim zakonodavstvom, pa se između ostalog i zbog toga u teoriji samoodbrambenih borilačkih veština insistira na savladavanju protivnika bez njegovog povređivanja).

Dalje, od­brana mora biti usmerena isključivo protiv napa­dača, odnosno njegovog života i tela, i mora se ostvariti kroz neku aktivnu delatnost branioca.

Na kraju, odbrana mora biti neop­hodno potrebna za odbijanje protivnikovog napada. Dakle, mora biti neophodna da bi se smatrala nužnom odbranom, pošto se napad nije mogao otkloniti na drugi način. Pri tom, mora postojati srazmernost između vrednosti zaštitnog dobra napadnutog i napadačevog dobra koje je povređeno ili ugroženo odbijanjem napada. (Primer – ne možete u samoodbrani ubiti čoveka koji vas je samo gurnuo ili krenuo da vas ošamari).

Dakle, između odbrane i napada mora postojati proporcionalnost – srazmernost u intenzitetu. Samo ako postoji ova srazmernost, odnosno ako nije učinjeno ni više ni teže nego što je bilo potrebno da se napad odbije ill ublaži, takva odbrana će se smatrati neophodnom nužnom odbranom.

Imajući to u vidu, situacije u kojima odbrana nije srazmerna izvršenom napadu mogu prouzrokovati faktičko stanje koje dovodi do kvalifikacije prekoračenja granica nužne odbrane. Za krivično delo učinjeno u prekoračenju nučne odbrane, odnosno, kada intenzitet odbrane nije u dovoljnoj srazmeri sa intenzitetom napada, učinilac se može blaže kazniti ili osloboditi od kazne, ako je do prekoračenja došlo usled jake razdraženosti ili prepasti prouzrokovanih napadom.